Okrugli stol na 47. hrvatskom i 7. međunarodnom simpoziju agronoma
Osvrt Borisa Šurana na 47. hrvatskom i 7. međunarodnom simpoziju agronoma
Opatija, 15. veljače 2012
U sklopu tradicionalnog 47. hrvatskog i 7. međunarodnog simpozija agronoma organiziran je okrugli stol na temu na temu “Perspektive razvoja ekološke poljoprivrede s aspekta sigurnosti hrane”. Organizator je bila Hrvatska agencija za hranu (HAH).
Predstavnici Udruge IEP, Nenad Kuftić i Boris Šuran, prisustvovali su okruglom stolu 15. veljače 2012. u hotelu Admiral u Opatiji. S nama je bio i naš prijatelj Danijel, iz udruge Tranzicijski grad Pula, s kojima IEP surađuje u sklopu inicijative Pula u tranziciji.
Želja nam je bila doznati kakav je status i kako se promišlja o ekološkoj poljoprivredi i suverenitetu u prehrani kada su u pitanju “mainstream” institucije Hrvatske (Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva i ruralnog razvoja, Hrvatska agencija za hranu, predstavnici agro akademske zajednice). Iako je Ministarstvo sklono promicanju ekološke poljoprivrede (na to ih usmjeravaju i direktive EU ), još uvijek postoje gledišta pojedinaca da “nije dokazana veća vrijednost eko proizvoda u odnosu na klasičnu poljoprivrednu proizvodnju”. Nakon naših “provociranja” teme o potrebi i značaju eko poljoprivrede, doživjeli smo sreću da su se u raspravu uključili i “eko” znanstvenici koji su utvrdili: “Nije točno da ne postoje takva znanstvena istraživanja. Ona postoje i dokazala su veću zdravstvenu ali i kvalitativnu (organoleptičku) vrijednost artikala iz eko uzgoja”. Na podršci i javnom iskazivanju ovi stavova posebno se zahvaljujemo predstavnici akademske zajednice iz Slovenije, iz Maribora (zagubili smo ime) koja je detaljno i nadahnuto govorila o znanstvenom istraživanju koje upravo dokazuje veću vrijednost eko proizvoda u odnosu na klasične. Jednako hvala na podršci i našoj dr. sci. Meliti Zec Vojinović sa Riječke politehnike, odjela za poljoprivredu. Dodatno “otežavajuće” pitanje za “klasičare” koje se pojavilo u diskusiji i koje je dodatno promoviralo eko pristup odnosilo se na odnos prema onečišćavanju tla. Tu je eko pristup odnio nepodijeljenu podršku prisutnih za okruglim stolom.
Nažalost naše pitanje o prehrambenoj strategiji RH, u novim (turbulentnim) civilizacijskim uvjetima, nije dalo zadovoljavajući odgovor. Nismo samo željeli pitati da li će hrana biti samo sigurno zdrava nego da li će hrane sigurno biti. Pitanje je ostalo neodgovoreno. U zraku. Prije bismo rekli da su i institucije i znanost u Hrvata ostale zatečene. Za one koji naslućuju istinitost teze da se “narodi kontroliraju putem hrane” ponoviti ćemo jednu misao a odnosi se, naglašeno, i na suverenitet hrane:
“Ako budemo čekali na državu biti će prekasno, ako budemo radili sami biti će premalo. Ako budemo radili u zajednici, možda će biti dovoljno i možda na vrijeme”.
Ne zvuči posebno optimistički, ali poziva na razmišljanje i akciju, na “eko-akciju”!