OPG Nenad Kuftić

Korisno: Kako podržati ekološku poljoprivredu?

(Preuzeto iz ‘pera’ Sunčane Pešak)

Nakon dugog niza godina promoviranja ekološke poljoprivrede stanje još uvijek nije bajno. U Hrvatskoj je broj poljoprivrednih gospodarstava i površine pod ekološkom poljoprivredom teško procijeniti radi neusklađenosti metodologije njihovog popisivanja (AZO). U svakom slučaju površine ni u najoptimističnijim scenarijima ne premašuju 1.75% obradivih površina Hrvatske što je znatno manje od mnogih europskih zemalja i nedovoljno. Konvencionalna poljoprivreda kao jedan od najvećih zagađivača današnjice i dalje prevladava kao uobičajeni način dolaska naše hrane na stol.

Traženje odgovora na pitanje kako žive ekološki poljoprivrednici u Hrvatskoj i s kakvim se problemima nose odvelo me u Marčanu kraj Pule starom prijatelju Nenadu Kuftiću koji se već deset godina profesionalno bavi ekološkom poljoprivredom i opstaje na tržištu. Volontiranje na ekološkom imanju dalo mi je neposredan uvid u cijeli proces takve proizvodnje od polja do kupaca. Prema Nenadovim riječima za opstanak ekološke proizvodnje presudne su radne navike, dugoročno promišljanje, ekološka svijest i bolja organizacija proizvođača i tržišta. Potencijala ima na pretek, a poboljšanju može doprinijeti svatko.

Slikovit ruralni krajolik gdje se male parcele ponegdje ograđene suhozidima isprepliću s bujnom vegetacijom izgleda naoko kao i bilo gdje drugdje u okolini. Neupućen promatrač mogao bi ga nazvati i pomalo neurednim jer korov među uzgajanim biljkama nije ništa neobično kao ni biljne bolesti koje se tu i tamo pojavljuju. No to je zabluda jer je tlo ovdje čisto i nezagađeno pesticidima, mineralnim gnojivima i drugim kemikalijama kojima se u konvencionalnoj proizvodnji održava “red”. Na 3 ha crvene zemljice Nenad uz povremenu pomoć obitelji i prijatelja uzgaja uglavnom povrće. Povrćarstvo je, kako kaže, najzahtjevnija grana poljoprivredne proizvodnje jer zahtjeva mnogo fizičkog rada, a ubrani plodovi se brzo kvare. No ono i vrača najveći dio uložene ljubavi, energije i truda.

Od brojnih metoda i pravaca kao što su biodinamika, miroljubivo vrtlarstvo, sinergijska poljoprivreda i dr. Nenad primjenjuje vlastitu iskustvom provjerenu metodu koja se velikim dijelom oslanja i na tradicijske načine rada. Tlo obrađuje plugom, drljačom i frezom, a od zaštitnih sredstava ponekad koristi isključivo biljne pripravke. Zahvaljujući bogatom ekosustavu problema s bolestima i štetnicima nema.

Proizvodnja bez primjene pesticida i mineralnih gnojiva prva je asocijacija na ekološku poljoprivredu. Da bi takva proizvodnja uistinu bila održiva i ekološka potrebno je međutim, i više od toga. Ona uključuje cjelovito promišljanje, brigu za krajobraz i njegov živi svijet kojeg je proizvodni prostor sastavni dio, a isto tako uključuje i etiku poslovanja u ekološkom i socijalnom smislu. Konačni proizvod daje garanciju da sadrži isključivo prirodne sastojke bez ostataka kemikalija i da njegovom proizvodnjom nije zagađen ekosustav niti ugrožena ljudska prava. Kao jamstvo kvalitete proizvodi se certificiraju sustavom kontrole i nadzora proizvodnje (Hrvatski ekološki proizvođači dobivaju znak “Hrvatski eko proizvod”).

Proizvodi na tržište moraju doći svježi te je lokalni karakter proizvodnje i potrošnje od velike važnosti. Ono što često zaboravljamo je da uvozna ekološka hrana i nije u potpunosti ekološka jer ne zadovoljava ovaj važan kriterij i ne umanjuje zagađenja uslijed prometa od proizvodnog prostora do kupca.

Svakog kupca ekoloških proizvoda prvenstveno brinu cijene. One su u pravilu veće nego kod konvencionalnih proizvoda, ponekad čak i duplo. Politika cijena ovisi o ponudi i potražnji, osnovnom zakonu naše ekonomije koji kaže da je cijena veća ako je potražnja veća od ponude. Problem dakle predstavlja mali broj proizvođača na tržištu ali i nedostatak ekološki osviještenih kupaca koji bi kupnjom proizvoda poticali razvoj ekološke poljoprivrede. Svaki ekološki proizvođač koji drži do sebe također ne može spuštati cijene radi troškova proizvodnje, ponajprije količine uloženog rada. Ovo sam i na svojoj koži osjetila, posebno večer prije odlaska na tržnicu kada smo do kasno u noć list po list čistili blitvu, rikolu, prali i sortirali rajčice, paprike, tikve…

Realno gledano kvaliteta proizvoda opravdava njihovu cijenu. To je posebno vidljivo uzmemo li u obzir da cijena konvencionalnog proizvoda nije njegova realna cijena nego osim nje kroz razna davanja poput poreza trebamo platiti poticaje proizvođačima i saniranje šteta nastalih uslijed zagađenja, a da ne govorimo o nerazmjeru dobiti koju ostvaruju proizvođači i dobiti trgovačkih lanaca i raznih drugih posrednika. Iza lijepog izgleda povrća na tržnici krije se nepoznato porijeklo, nikakva garancija da ne sadrže ostatke štetnih tvari poput ostataka pesticida ili teških metala ako se proizvode u blizini prometnica i dr.

Izlaz iz začaranog kruga trebala bi dati država većim poticanjem ekološke proizvodnje. No niti prosječni građanin ili seljak ne mora samo stajati skrštenih ruku čekajući da se to desi. Evo nekih praktičnih savjeta:

– pokušajte čim više kupovati certificirane, lokalne eko proizvode (ne zaboravite u kupnju ponijeti platnenu vrećicu ili košaru!)

– udružite se s drugim kupcima ekoloških proizvoda u grupu solidarne potrošnje kako bi proizvođaču dali veću sigurnost, a sebi osigurali razne pogodnosti kupnje i jamstvo kvalitete

– uzgajajte barem dio vlastite hrane – to je moguće čak i ako živite u stanu u gradu

– provedite vikend ili godišnji odmor volontirajući na ekološkom imanju – proizvođačima uvijek dobro dođe pomoć, a vama takav rad pruža zadovoljstvo, rekreaciju, učenje, uvid u takav način života

– uključite se u promoviranje ekološke poljoprivrede – ponekad i prijateljska preporuka puno znači, a veliku pomoć predstavlja organizacija sajmova, predavanja, promocija kroz medije, pokretanje eko tržnica i sl.

– postanite ekološki proizvođač – ekološka poljoprivreda može biti trajno zaposlenje, ali i povremena dopuna kućnog proračuna

– udružite se s drugim proizvođačima kako bi iskoristili prednosti suradnje kroz zajedničku promidžbu, organizaciju prodaje, razmjenu mehanizacije i dr.