Predavanje o zelenom poduzetništvu i kako dobiti eko-markicu

Udruženom proizvodnjom do zaštite proizvođača i kupaca

PULA – Što bi se desilo kada bi u Puli snijeg potrajao punih tjedan dana? Već nakon tri dana trgovački centri bili su opustošeni, što pokazuje koliko smo ovisni o uvoznoj hrani. Ovim je riječima predsjednik udruge Istarski eko-proizvod Nenad Kuftić mnogobrojne prisutne na nedavnom predavanju o zelenom poduzetništvu, koje je u sklopu projekta Zelene knjižnice održano u pulskoj Sveučilišnoj knjižnici, uveo u problematiku nedostatka prehrambenog suvereniteta.

Ona se odnosi i na sjemenje, koje također uvozimo zbog čega je neophodno potaknuti njegovu razmjenu i izložbu.

– Predavanje o zelenom poduzetništvu dio je projekta “Fine niti lokalnog razvoja” kojim se želi pridonijeti promidžbi ekološke poljoprivrede, poticanju novih proizvođača, stvaranju grupe solidarne razmjene te očuvanju biološke raznolikosti kroz banku sjemenja starih sorti. Pretpostavka za razvoj ekološke poljoprivrede je osnivanje grupa solidarne potrošnje i razmjene, čime se osigurava siguran plasman proizvoda budući da se unutar njih pregovara o načinu proizvodnje, dogovaraju se vrste proizvoda kako se ne bi poklapali i količina te se utječe na cijenu.

Prednosti udružene proizvodnje su i u nabavi zajedničke opreme i mehanizacije te mogućnosti zajedničkog nastupa i prema vrtićima, školama i restoranima, objasnio je Kuftić dodajući da je za funkcioniranje grupe potrebno minimalno 50 potrošača te osam do deset proizvođača koji će osigurati raznoliku opskrbu. Na taj je način moguće ponuditi tjedne pakete koji sadrže od svega po malo, pa čak i sir, med te maslinovo i bučino ulje. Njihova bi se cijena, kretala između 100 i 150 kuna, odnosno mjesečno između 550 i 650 kuna. U cijenu je uključen i fond grupe od 20 kuna po paketu za organizaciju proizvodnje – troškove prijevoza, poštarine i dostave, obnovljivu ambalažu, laboratorijsku analizu proizvoda, najam prostora, kupnju inoks-bačvi za med ili ulje, što bi pojeftinilo proizvod, kreditiranje proizvođača za sadnju ili pomoć članovima koji ostanu bez posla. – Značaj projekta za lokalnu zajednicu leži u njegovom doprinosu očuvanju prirodnih resursa i čistog okoliša, zapošljavanju i opskrbi ekološkom hranom čime bi se smanjio uvoz, očuvale stare sorte i bioraznolikost, izbacile nepotrebne PVC ambalaže te stvorila sinergija proizvođača i potrošača, što kroz pomaganje i pružanje pomoći najpotrebitijima potiče razvoj socijalnog društva, zaključio je Kuftić najavivši pritom niz besplatnih teoretskih i praktičnih radionica koje će se od 11. ožujka nadalje održavati u Marčani, a više informacija moguće je dobiti na internetskoj stranici www.iep.com.hr. Predavanje je organiziralo Društvo bibliotekara Istre i istarskih knjižnica.

U Istri 43 eko-proizvođača

“Pet koraka do registracije ekološke proizvodnje” bio je naziv predavanja Ivana Mihovilovića, eko-nadzornika za Agribiocert, koji je prisutnima objasnio postupak stjecanja eko-markice zahvaljujući kojoj je moguće dobiti značajne novčane potpore.

– U Istri imamo 43 proizvođača koji su u sustavu ekološke proizvodnje. Dominiraju maslinari, zatim oni koji uz masline imaju još ponešto, dok je povrtlara svega četiri. U zadruge svi ulaze sa svojim ulogom te za tu vrijednost može uzeti neki proizvod ili ulagati. Sve mora biti fer, a fer nisu ovako visoke cijene koje su zbog marže i PDV-a opterećene s preko 50 posto. Danas je u optjecaju toliko novca kojega u biti nema, dok je prave vrijednosti svega četiri posto. Sve drugo je virtualno. U zadruzi se pak ravnamo prema osnovnoj cijeni neopterećenoj dadžbinama, odnosno baratamo pravim i čistim vrijednostima, kazao je na kraju Mihovilović.

Izvor: Glas Istre, 05. ožujka 2012 (I.N.Turković)