U okolici Rovinja, na području Monte Cavala, na površini od četiri hektara prostire se maslinik obitelji Peteh. Prije pet godina preuzeo ga je Emil Peteh, koji mu se prvotno posvetio iz hobija i zadovoljstva, da bi s vremenom bavljenje maslinikom, maslinama i proizvodnjom ulja preraslo u ozbiljan posao.
U masliniku se nalazi oko 700 što starih što novih stabala buže, rašinjole i bjelice. Lani je na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu proizvedeno oko 280 litara ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Dva ulja su monosortna – buža i rašinjola te treće blend – buže, rošinjole i bjankere.
– Sva četiri hektara maslinika prijavljena su za ekološku proizvodnju. Osnovni cilj koji me vodio bila je želja i htijenje da vlastitoj obitelji osiguram zdrav i ekološki proizvod, odnosno ulje koje neće sadržavati nikakve štetne tvari, otrove i pesticide, veli nam Emil Peteh, koji je još 2007. godine odlučio zakonski uskladiti proizvodnju ulja s ekološkom proizvodnjom. Saznajemo i da je put od želje do realizacije dug tri godine. I nema prečice, to je vrijeme koje je potrebno da se proizvod zakonski registrira i dobije željeni certifikat, odnosno eko-markicu.
– Potrebno je pet koraka, odnosno tri godine dodobivanja oznake eko-proizvod. U prvoj godini nema nikakvog obilježavanja/etiketiranja proizvoda, u drugoj se već može navesti da je proizvod u prijelaznom razdoblju, kao što je trenutno i moj status, da bi u trećoj bio brendiran. Obavio sam gro posla i vjerujem da sam danas samo na korak do dobivanja eko-markice. Očekujem da već sljedećom berbom, u listopadu, moje ulje dobije i oznaku ekološkog proizvoda, kaže nam mladi maslinar Emil Peteh. Kada dobije eko-markicu, Peteh će se pridružiti maloj obitelji registriranih ekoloških proizvođača maslinovog ulja Istre, odnosno postati prvi eko-maslinar na Rovinjštini. A da je taj broj odista skroman, potvrđuje i podatak prema kojemu je koncem prošle godine u Istri evidentirano samo dvadeset ekoloških proizvođača maslinovog ulja, ili svega tri posto od ukupnog broja maslinara. Zato nas je i zanimao razlog takvom stanju. Po mišljenju našeg sugovornika, problem leži u nepoznavanju stvari.
– Smatram da je osnovni razlog malog broja ekoloških proizvođača u tome što nisu ili su slabije upoznati s ekološkom proizvodnjom, njenom kvalitetom i mogućnostima. Čak do te mjere da se o njoj i malo razmišlja. Međutim, smatram da je ekološka proizvodnja budućnost poglavito kada uzmete u obzir sve češće bolesti, koje nekvalitetna i nezdrava hrana mogu prouzročiti. Naravno da zdrava hrana danas ima i svoju cijenu. No, u razvijenim zemljama, u kojima je ona imperativ, cijena takvih proizvoda vrlo je slična onoj konvencionalne proizvodnje, objašnjava Peteh te dodaje da financijska injekcija potrebna za ekološku proizvodnju nije razlog manjem broju eko-proizvođača.
– Da biste nešto dobili, naravno, morate nešto i uložiti, no smatram da novac ipak nije presudan čimbenik, kaže Peteh, kojeg smo pitali što je sve u ovih gotovo tri godine od prijave pa dobivanja eko-markice morao proći.
– Ništa čudno i ništa nemoguće. Pod broj jedan, morao sam dati zemlju na analizu da bi se utvrdilo kako je bila i kako je tretirana. Nadalje, maslinici su podvrgnuti stručnoj kontroli, i to dva puta godišnje – u vrijeme cvatnje i prilikom berbe i prerade ploda. Naravno da te poslove obavlja ovlaštena pravna osoba, i to sukladno odredbama Zakona o ekološkoj poljoprivredi, veli Emil Peteh te dodaje da se za sve proizvedene količine potom dobivaju tzv. potvrdnice koje moraju odgovarati količini ploda i proizvedenog ulja.
Znači li to da nema prostora muljanju?, pitali smo maslinara, koji je ovim pitanjem bio iskreno zbunjen.
– Naravno da ne. Osoba koja se bavi ekološkom proizvodnjom to prvenstveno čini zbog dobrobiti i zdravlja svoje obitelji, ali i svih ljudi oko sebe. Osim toga, i zakon je tu dao svoj pečat po sistemu dobrog i čestog nadzora i kontrole, veli Peteh.
Na naše pitanje što slijedi nakon dobivanja eko-markice i pozicioniranja proizvoda na maslinarskoj karti Istre, što bi se trebalo dogoditi kroz pet, odnosno najkasnije šest mjeseci, Peteh kaže da je angažiran i kao član Zadruge ekoloških proizvođača u osnivanju Rubinum, koja bi trebala proizvođačima osigurati kvalitetnu proizvodnju, dok bi poslove oko plasmana, distribucije kao i nabavke potrebnog materijala trebala preuzeti zadruga.
Izvor: Glas Istre, 02. lipnja 2011.