Poljoprivreda i biološka raznolikost
Osvrt: Izvor HZPSS, 22. prosinac 2010.
Međunarodni seminar pod nazivom „Poljoprivreda i biološka raznolikost održan je 16. prosinca u Zagrebu. Seminar je održan pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode i Zakladom Avalon Foundation iz Nizozemske. Na seminaru se razgovaralo o važnosti poljoprivrede za zaštitu prirode te najnovijim trendovima, regulativi i ekonomskim instrumentima kojima zemlje EU potiču i obvezuju poljoprivredne proizvođače na zaštitu biološke raznolikosti.
Skup je otvorio državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja mr. sc. Josip Kraljičković istaknuvši da je 2010. bila godina koju ćemo pamtiti po velikom broju prirodnih katastrofa u cijelom svijetu. Prirodna ravnoteža je poremećena i upravo zato se događaju katastrofe. Zbog prirodnih katastrofa poljoprivrednici trpe velike štete. Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode govorio je o ekološkoj mreži, NATURI 2000, Direktivi o pticama i Direktivi o staništima. Ekološka mreža je sustav najvrjednijih područja za očuvanje ugroženih divljih svojti i staništa.
Uspostava ekološke mreže propisana je Zakonom o zaštiti prirode. U Europi postoji cijeli niz poljoprivrednih mjera kojima se pomaže poljoprivrednicima u očuvanju divljih svojti i staništa. Tako npr. poljoprivrednici mogu:
– ostaviti trake neobrađenog zemljišta na rubovima parcela
– uvesti košnju s ciljem očuvanja ugrožene divlje flore
– smanjiti razinu korištenja pesticida i umjetnih gnojiva
– izbjegavati oranje i žetvu u doba kada ugrožene vrste podižu mlade
– prilagoditi režim ispaše s ciljem stvaranja mozaičnih staništa
– ostaviti netretirana zimska strništa na zemlji
– primjenjivati košnju „iz sredine prema rubovima“ – važno za ptice
Direktiva o pticama i Direktiva o staništima temelj su europske legislative u zaštiti prirode. Europska ekološka mreža NATURA 2000 zasad uključuje oko 30 000 područja, što je čini najvećom ekološkom mrežom na svijetu. Direktiva o pticama usvojena je 1979. godine, a njezin je cilj zaštititi sve divlje ptice i njihova najvažnija staništa diljem EU. Ona obustavlja pojedine djelatnosti, poput držanja ili prodaje divljih ptica, te uvodi zakonske mehanizme za regulaciju drugih aktivnosti, poput lova, da bi se osigurala njihova održivost. Ta Direktiva također zahtjeva od svih zemalja članica EU da najvažnija područja za više od 190 ugroženih vrsta i sve migratorne ptice utvrde kao područja ekološke mreže NATURA 2000, posebno vodeći računa o močvarnim područjima od međunarodne važnosti. Godine 1992. EU je usvojila Direktivu o staništima. Ona uvodi slične mjere zaštite europske flore i faune kao i Direktiva o pticama, no obuhvaća dodatnih 1000 vrsta osim ptica (biljaka, sisavaca, beskralješnjaka, itd.) te više od 230 stanišnih tipova tipičnih za Europu, ali sve ugroženijih.
Područja ekološke mreže od međunarodne važnosti potencijalno mogu postati NATURA 2000. Osim mjera zašite za svako područje mogu se izrađivati i planovi upravljanja. U trenutku uključivanja određenog područja u NATURU 2000 omogućuje se očuvanje tradicionalnih načina obrade zemlje kroz poticaje. Poljoprivrednici na taj način imaju dodatnu financijsku potporu ukoliko je njihovo zemljište unutar meže NATURA 2000.
Sanja Karoglan Todorović, direktorica Ecologice, govorila je poljoprivredi i prirodi kao javnim dobrima. Većina usluga eko sustava su javna dobra, to znači da se radi o robama i uslugama od društvenog interesa koje nisu dostupne na tržištu. Ovo uključuje i biološku raznolikost i kulturni krajolik. Javna dobra su kolektivna potrošna dobra koja imaju karakteristike nekonkurentnosti i neisključivosti. Njihovo korištenje ne isključuje korištenje od strane druge osobe. Svatko može to besplatno koristiti i nitko ga u tome ne može spriječiti. Poljoprivredni krajobrazi su javno dobro i zato ih treba zaštiti kako bi se očuvala atraktivnost ruralnih područja kao ugodnih mjesta za život ili ruralni turizam. Isto tako važne su i poljoprivredne površine jer su one staništa za mnoge divlje biljke i životinjske vrste. Koliko je važno javno dobro u poljoprivredi i očuvanju okoliša najbolje pokazuje to što je javno dobro postalo temelje za sva plaćanja u okviru Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2013. do 2020.
Očuvani krajobrazi Hrvatske posebna su vrijednost za Europu jer u razvijenim područjima svijeta dominiraju umjetni ili poluprirodni krajobrazi, kazao je Roman Ozimec, govoreći o poljoprivrednoj bioraznolikosti. Praktično nema krajobraza bez utjecaja poljoprivrede. Poljoprivreda je osuđena i na nepoljoprivredne površine koje utječu i stvaraju nove krajobraze i staništa. Osnovni ekološki sustavi poljoprivredne bioraznolikosti su: prirodni travnjaci i livade, šume, krš, otoci, močvare i vode.
Poljoprivreda je i u Hrvatskoj jedan od sektora koji najviše utječe na biološku raznolikost. Mjere koje bi trebale regulirati i ograničiti negativan utjecaj poljoprivrede na biološku raznolikost u hrvatskoj poljoprivrednoj praksi se još uvijek rijetko primjenjuju, a hrvatski zakonski propisi još uvijek nisu posve usklađeni s odgovarajućom EU regulativom. Poštivanje ovih propisa preduvjet je (ili će to vrlo uskoro biti) za ostvarivanje prava na poljoprivredne poticaje te potpore iz poljoprivredno-okolišnog programa i plaćanja za područja NATURA 2000. Uz stručnjake iz Hrvatske, na seminaru su sudjelovali i stručnjaci iz Austrije, Slovačke i Slovenije koji su iznijeli primjere dobre poljoprivredne prakse u njihovim zemljama.